Sicilija za hedoniste: Etna, crni pesak i arancini
Vulkan koji dimi iznad vinograda, crno grozdje na 800 metara i panino sa slezinom na palermskoj pijaci — Sicilija se jede rukama.
20·08 · 7 min čitanjaDestinacije sa planom: rute, smeštaj (i kamp), obroci i tačan mesec kada treba ići.
Vulkan koji dimi iznad vinograda, crno grozdje na 800 metara i panino sa slezinom na palermskoj pijaci — Sicilija se jede rukama.
20·08 · 7 min čitanjaVodopad Kadu pada trideset metara u tišinu koju grad ne zna, a iznad njega Gostuša stoji sazidana od kamena bez ijednog eksera.
23·07 · 7 min čitanjaPet stotina kilometara asfalta iznad mora, od Velebita do Pelješca — kako podeliti magistralu na etape koje se pamte, a ne trpe.
21·07 · 7 min čitanjaJezero gubi letnju gužvu, ne i toplinu vode, a čarde na obali kuvaju riblji paprikaš u kazanu, ne po jelovniku.
Subota kad se grožđe još bere ručno, a mladi vranac je taman toliko mutan da mu se veruje da je pravi.
Na 1.200 metara jezero se ne greje kao ostala, a ostrva na njemu bukvalno plivaju — Vlasina je najhladnija tačka Srbije i u avgustu.
Septembar je jedini mesec kad se u srpski podrum ulazi bez kucanja — vrata su otvorena jer je kazan pun i ruke su prljave od mošta.
Ohridska pastrmka na meniju po ceni obične rečne skoro sigurno nije ohridska pastrmka. To je prvo pitanje za konobara.
Lokvanji su odcvetali, autobusi su otišli, a u Crmnici se bere. Skadarsko jezero je krajem septembra najbolje što Crna Gora ima van mora.
Banjska stena u podne je red za fotografiju. U osam ujutru je ivica litice iznad Perućca i niko osim vas.
Devet kula na steni, brod kroz najuže grlo Dunava i lonac čorbe koji ključa dva sata — vikend gde Srbija ima fjord.
Rose koji je u podne mlak nije loce vino nego lose spakovana hladnjaca. Evo koliko leda drzi, sta ide dole, a sta gore.
Poslednja nedelja avgusta na visoravni miriše na osušenu majčinu dušicu i tegle meda još toplog od centrifuge — pre nego što đaci sednu u klupe.
Jedan dan, dve visine: 2900 metara vulkanskog pepela do podneva, pa čaša Nerella sa 700 metara do zalaska. Ovako se to spaja.
Poluostrvo koje deli Boku od otvorenog mora ima uvale do kojih se stize samo peske, kroz maslinjake starije od svih kuca oko njih.
Kako da za jedan vikend povežeš konobu, uljaru i vinara, a da ne provedeš pola dana za volanom niti stigneš gladan na degustaciju.
Avgust u istarskoj unutrašnjosti: letnji tartuf koji niko ne krije, uljare između redova maslina i dva grada na vrhu brda.
Voda ispod brane drži osam stepeni i u avgustu. Vodič za kamp, kupanje i čorbu na splavu kod Perućca — bez iznenađenja na koži.
Bermet iz karlovačkih podruma, Probus sa južnih padina i dan koji staje uz svaku turu — sa kilometrima i tačnim pauzama.
Fruška ima podrume koji vas prime i bez najave i one gde bez poziva stojite pred kapijom. Evo kako da dan poređate da vam nepca ne otupe do podneva.
Stari grad Kerkire u sedam ujutru miriše na kafu i vlažni kamen, a severne uvale još nemaju nijednu ležaljku. Evo kako da uhvatite oba.
Dva dana na poluostrvu gde vinograd stoji pod uglom od 45 stepeni, a ostriga se vadi iz mora dok je jos gledas.
Dva ostrva u jednom danu iz Splita su izvodljiva samo ako čitaš vozni red Jadrolinije unatrag — od poslednjeg trajekta ka prvoj kafi.
Ostrvo koje je do 1989. bilo zatvoreno za strance danas nudi bokal plavca u konobi i tunele u koje se ulazi bez turnira.
Zeleni meandri koji se uvijaju kao da neko crta, beloglavi sup iznad glave i tišina koju kajak ne kvari — Uvac se otvara samo onima koji uđu u vodu.
Dok se Santorini davi u kruzerima, dva ostrva južnije nude belu tufu, kedrove uz plažu i karafu domaćeg vina za pet evra.
Stari put od Kotora do Njeguša ima 25 vidljivih serpentina i jedno selo na vrhu koje miriše na dim i buru. Evo kako da spojite volan i dasku.
Auto na voz kroz Bohinjski tunel, tanjir Mohanta iznad jezera i Rebula u Brdima — dva dana koja spajaju planinu i granicu s Italijom.
Dve destilerije, jedna reka i pola sata vožnje između njih — kako se Speyside vozi tako da čaša ne bude potraćena.
Grad u kome espreso ne postoji — traži se nero. Jednodnevni gurmanski izlet preko granice, od bečke kafane do tezge sa jadranskim sardelama.
Od Sjenice do Zlatara, dva dana i pola kilograma sira u gepeku — ruta koja meri visinu, so i strpljenje.
Točak od 40 kilograma, burenca stara koliko i vlasnik, mortadela debela kao stub — plan za tri dana u dolini reke Po.
Vec posle prve casice znate da li vas voze ili vas uce. Kako da poseta destileriji i podrumu ne bude turisticka predstava nego dan koji nesto ostavi.
Ćilibarno vino koje šest meseci spava u zakopanom ćupu, sto koji se ne prazni i planine na horizontu — Kahetija je hedonizam bez kočnice.
Ujutru čeger na Kaleniću, u podne flajta u Kabinetu na Kosmaju — 45 kilometara koji dan pretvaraju u ritual, a ne u obavezu.
Devedeset kilometara deli fabriku koja je izmislila zlatni lager od praskih pivnica gde se tocheno pivo pije stojeci. Vozili smo tu liniju.
Dim iz zemljane rupe, sedam recepata za mole i pijaca koja miriše na kakao — Oaxaca se ne obilazi, ona se jede i pije.
Kjoto u julu ume da bude +37 sa vlagom koja lepi košulju za leđa — ali grad se osvaja u sedam ujutru i u devet uveče.
Rashladna torba koja stvarno hladi, gear koji staje u jedan sanduk i namirnice koje ne kapituliraju na +35. Lista bez viska.
Ravnicarska toplina, planinska hladnoca i visina od 1200 metara — tri jezera koja od vikenda prave tri razlicite drzave.
Bez klime, bez šanka, bez notifikacija: tri mesta u Zapadnoj Srbiji gde se produženi vikend meri jutrima, a ne satima.
Najviši vrh Srbije, vodopad koji pada 15 metara i selo od kamena — sve u dva dana, ako znaš kojim redom.
Dok Beograd stoji na +38, na 1000 metara duva vetar i pokrivač je noću obavezan. Tri planine, tri karaktera, tri razloga da napunite rezervoar.
Bor star pedeset godina hladi šator dok je asfalt napolju 40°C. Tri kampa u Dalmaciji gde auto parkiraš u senci, a more je na sto koraka.
Bez trajekta, bez sat vremena peske. Pet plaza na koje se dovezes, ostavis auto i za deset minuta si u vodi.
Kvar se ne desava na auto-putu — desava se na parkingu, u glavi, vece ranije. Evo sta prekontrolisati dok jos mozes da resis.
Od sardela u Fažani do maslinovog ulja u Vodnjanu i tartufa nad Motovunom — ruta na kojoj se svaka stanica jede.
Ledinci, Bruje i Sot: gde razapeti sator, koliko kosta i zasto senka odlucuje sve za letnji vikend na Fruskoj gori.
Dva dana na poluostrvu gde vinograd pada u more pod 45 stepeni, a kamenice se jedu na dva metra od mesta gde su izvadjene.
Soul Harmony kad telo traži mir, Deep 1 kad traži pritisak. Golubačka 1, radnim danima do 22h, subotom do 21h.
Saznajte više →Vinarije, restorani, servisi — tekst i fotografija uz našu publiku.
oglasi@modusjournal.rs →Vinarije, restorani, servisi — tekst i fotografija uz našu publiku.
oglasi@modusjournal.rs →