Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —Br. 190Četvrtak / 17·09·202617·09·26
MODUS
Vožnja · Blog

Planinski beg od vrućine: asfalt koji se penje u hlad

Dok grad kuva na 38, na 1000 metara duva vetar koji miriše na smrču. Ruta koja se penje iz pakla u hlad za dva sata vožnje.

gray rocky mountain with green trees
Fotografija: Milica Spasojevic / Unsplash

Termometar u kolima pokazuje 39 dok izlazite iz Bajine Bašte, klima radi na pola snage jer motor već vuče uzbrdo. Onda počnu serpentine ka Kaluđerskim Barama, prozor krene dole na trećoj okuci, i negde oko 850 metara nadmorske visine udari prvi talas vazduha koji ne peče. To nije klimatizacija. To je fizika.

Pravilo je surovo jednostavno: temperatura pada oko 6,5 °C na svakih 1000 metara uspona. Grad na 200 metara i Tara na 1050 metara nisu isti dan — to je razlika od pet do šest stepeni pre nego što uračunate senku bora i vetar sa platoa. Zato planinska ruta leti nije izlet nego strategija.

Zašto se penjete u serpentine, a ne u tunel

Uspon iz doline Drine ka platou Tare je klasična deonica koja nagradi motor i kaznu naplati kočnicama. Od Bajine Bašte do Kaluđerskih Bara ima oko 14 km gotovo neprekidnog uspona sa nizom okuka gde retko prelazite treću brzinu. Ovde se auto zagreva — pratite pokazivač temperature rashladne tečnosti, jer stariji motori na dugom usponu po vrućini lako odu preko 100 °C.

Ako niste sigurni da je auto spreman za ovakvo opterećenje, pročitajte prvo šta smo pisali o pripremi auta za vrućinu i duge uspone — pregrejan motor u serpentini nije mesto za improvizaciju. Nizbrdo nazad koristite kočenje motorom, u drugoj ili trećoj, da diskovi ne odu u staklastu prevlaku posle deset okuka.

Nagrada dolazi na platou: ravan, hladan asfalt kroz šumu smrče, gde temperatura sredinom dana stoji na prijatnih 24-26 °C dok dolina gori. Za razliku od fruškogorskih deonica, ovde visina radi za vas ceo dan, ne samo u zoru.

Pravilo je surovo jednostavno: temperatura pada oko 6,5 °C na svakih 1000 metara uspona .

Vidikovci koji su hladni i kad je dole pakao

Prava poenta rute su ivice platoa. Banjska stena visi oko 250 metara iznad Perućačkog jezera, na oko 1050 metara nadmorske visine, i tu skoro uvek struji vetar sa kanjona Drine — stanete oznojeni, a za minut vam treba dugi rukav. Prilaz je makadamski poslednjih par kilometara, vozite polako i ne po kiši.

Manje poznat, ali vredan skretanja, je vidikovac ka jezeru sa strane Mitrovca — plato na kome je vazduh za nijansu svežiji jer ga hladi jezero ispod. Ključ je u ritmu: vozite uspon ujutru dok je asfalt hladan, a vidikovce ostavite za podne kad dole nema šta da se radi od vrućine.

Gde da spustite temperaturu i sebi

Na platou oko Kaluđerskih Bara i Mitrovca ima konoba gde se jede jagnjetina i pastrmka iz obližnjih ribnjaka — potražite mesta uz sam put, ona sa terasom okrenutom šumi, ne parkingu. Uz to ide hladno pivo ili domaći sok od zove; teško vino i planinski uspon nazad ne idu zajedno. Ako planirate duže, spavanje na 1000 metara znači da vam noć treba ćebe i u avgustu.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Koliko je hladnije na planini nego u gradu leti?
Temperatura pada oko 6,5 °C na svakih 1000 metara visine. Plato Tare na 1050 m je leti pet do šest stepeni hladniji od doline, plus vetar na vidikovcima obara osećaj još 3-4 °C.
Da li se auto pregreje na planinskom usponu po vrućini?
Na dugom usponu od 14 km motor lako pređe 100 °C, posebno stariji. Prati pokazivač rashladne tečnosti i, ako raste, ugasi klimu i smanji tempo pre nego što stane u crveno.
Kada je najbolje voziti planinsku rutu leti?
Uspon ujutru dok je asfalt hladan i saobraćaj redak, a vidikovce ostavi za podne (12-15h) kad je dole u dolini vrućina nepodnošljiva, a na platou i dalje 25 °C.

Čitajte dalje

iz iste štamparije