Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —‹Br. 250Ponedeljak / 16·11·202616·11·26
MODUS
Enologija · Editorijal

Koji šampanjac kupiti kad cena ne govori istinu

Dve boce, obe brut, razlika devet hiljada dinara. Skuplja je platila ime; ono što odlučuje ukus piše sitno u dnu etikete.

Boce pjenušca složene jedna na drugu u mračnom podrumu
↳ Fotografija: Luismi Sánchez / Unsplash

Prodavac čeka, a vi gledate dve boce. Na obema piše Champagne i na obema piše Brut. Razlika u ceni je devet hiljada dinara i nijedna reč na prednjoj etiketi ne objašnjava zašto. To je ceo problem kupovine šampanjca u jednoj sceni: dva podatka koja je prosečan kupac naučio da čita su upravo ona koja ne govore ništa.

Ako vam treba odgovor pre obrazloženja, evo ga u tri reda. Ispod četiri hiljade dinara šampanjca praktično nema, pa ne gubite vreme: uzmite crémant — iz Alzasa, Burgundije, Loare ili Limua — ili domaći pjenušac rađen klasičnom metodom, jer se sve to pravi drugom vrenjem u boci, isto kao i original. Između četiri i sedam hiljada uglavnom stoje trgovačke etikete sa oznakom MA — tuđe vino obučeno u ime lanca; tu se ne zna šta se kupuje i cena je jedini podatak. Između sedam i dvanaest hiljada na polici stoje dve različite stvari po istoj ceni: ulazni brut velike kuće i vinogradarski šampanjac sa oznakom RM u dnu etikete. Uzmite drugo — za isti novac dobijate vino sa jedne ili nekoliko susednih parcela umesto kupaže sklopljene da ne odstupi od prošle godine. Preko petnaest hiljada kuće počinju da zarađuju svoju cenu, jer tamo idu duže odležale i vintidž boce kojima mali podrum teško parira.

Dva slova u dnu etikete menjaju sve

U dnu svake boce šampanjca, štampan tako sitno da traži dobro svetlo, stoji kod koji zakon zahteva. NM (Négociant-Manipulant) znači kuća koja otkupljuje grožđe i pravi vino — tu spada gotovo sve što znate po imenu. RM (Récoltant-Manipulant) znači vinogradar koji flašira isključivo svoje grožđe. CM je zadruga, a MA je tuđe vino sa naručenom etiketom, ono što lanci prodaju pod sopstvenim brendom.

Brojke iza toga objašnjavaju zašto je razlika velika. Apelacija ima oko 34.000 hektara i blizu 16.000 registrovanih vinogradara, a svega nekoliko stotina kuća. Većina grožđa putuje od parcele do tuđe prese. Kuća zatim od stotina zasada sklapa kupažu čiji je posao da svake godine bude ista — to je vrhunski zanat, ali je po definiciji zanat brisanja razlika. RM radi suprotno: jedno selo, jedan nagib, jedna godina koja se vidi. Isti mehanizam smo razložili kod mirnih vina, u tekstu o tome kako belo vino nastaje od berbe do čaše; šampanjac je to isto, plus druga fermentacija u boci.

Nije svaki RM bolji od svake kuće. Ima vinogradara koji prave neuredno vino i kuća koje drže standard kakav mali podrum ne može. Ali u srednjem rangu odnos uloženog i dobijenog stoji na strani vinogradara, jer on ne plaća kampanju koja košta više od vina u boci.

Imena koja u toj kategoriji vredi zapamtiti, jer se traže po prezimenu a ne po brendu: Pierre Péters i Agrapart na Côte des Blancs, Larmandier-Bernier u Vertiju, Egly-Ouriet u Ambonei, Chartogne-Taillet u Merfiju i Vilmart iz sela Rilly-la-Montagne. Iz južnog dela apelacije, koji je i najpovoljniji, tražite Cédric Bouchard, Vouette et Sorbée i Marie-Courtin. Nijedno od njih nije redak kolekcionarski komad, ali ih nema u lancima: proizvode se u malim količinama i stoje samo u specijalizovanim vinotekama.

Na drugoj strani, kuće nisu sve isti proizvod i vredi znati čiji je stil kakav. Bollinger i Krug vode pinot noar i deo vina drže u drvetu, pa su široki i orašasti. Taittinger naginje šardoneu i vazdušastiji je. Charles Heidsieck drži boce na talogu znatno duže od propisanog minimuma, i to se u čaši oseti kao pečeni hleb. Ako već plaćate ime, bar platite stil koji volite.

Dosage je jedina brojka koja predviđa gutljaj

Posle drugog vrenja i izbacivanja taloga, boca se dopunjava mešavinom vina i šećera. Ta doza — dosage — jedina je stvar na etiketi koja pouzdano najavljuje ukus. Sve ostalo je stil; ovo je izmerena vrednost u gramima po litru.

OznakaŠećer (g/l)Kakav je gutljaj
Brut Nature / Zéro0–3Suvo do kosti, kreda i kora limuna. Nemilosrdno prema slabom vinu
Extra Brut0–6Napeto i precizno; izbor uz ostrige i sirovu ribu
Brut0–12Standard. Većina kuća sleti na 7–9 g/l
Extra Dry12–17Zvuči suvlje nego što jeste. Odavde dolazi najviše razočaranja
Sec17–32Osetno slatkasto; uz paštetu i zreo plavi sir
Demi-Sec32–50Desertno. Jedino ovo ide uz tortu

Zapamtite red u sredini tabele, jer se na njemu lomi najviše kupovina. Extra Dry je slađi od Bruta, uprkos imenu koje sugeriše obrnuto — ostatak je to iz devetnaestog veka, kada je ceo region pio znatno slađe. Ko je jednom kupio Extra Dry očekujući oštro vino, taj je zaključio da mu šampanjac ne prija. Nije bio problem u šampanjcu.

Druga posledica iste brojke: šećer maskira. Vino sa 10 g/l progutaće mnogo grubosti, dok Brut Nature nema gde da se sakrije. Zato je Brut Nature odličan test podruma i loš izbor kada ne znate šta kupujete.

Ispod četiri hiljade dinara šampanjca praktično nema, pa ne gubite vreme: uzmite crémant — iz Alzasa, Burgundije, Loare ili Limua — ili domaći pjenušac rađen klasičnom metodom, jer se sve to pravi drugom vrenjem u boci, isto kao i original.

Blanc de blancs, blanc de noirs i rosé koji nije za desert

Blanc de blancs je vino od belih sorti, u praksi gotovo uvek sto odsto šardone, najčešće sa Côte des Blancs južno od Epernaja. Kreda u zemljištu daje mu kiselinu koja seče i uzak, vertikalan profil — vino za početak večere, za škampe, za mladi kozji sir. Blanc de noirs je od pinot noara i pino menijea; telo je šire, jabuka je pečena umesto sveže, a boca podnosi pečenu živinu i gljive.

Rosé se ovde pravi na dva načina, a koji je koji retko piše, pa se mora pitati. Rosé d'assemblage nastaje dodavanjem malo mirnog crnog vina u kupažu i daje precizan, ponovljiv rezultat. Rosé de saignée nastaje kratkom maceracijom na kožici, nosi više tanina, voća i boje, i podnosi ozbiljnije jelo. Ni jedan ni drugi nisu desertno vino: suvi su koliko i beli, a boja je jedina razlika koju gost primeti pre gutljaja. Odakle ta boja uopšte dolazi objasnili smo kod mirnih vina, u tekstu o tome zašto boja i tanini žive u kožici.

Vintage, odnosno millésime, znači da je sve grožđe iz jedne godine i da je vino pre otpreme odležalo najmanje 36 meseci. Za nevintidž je minimum 15 meseci ukupno, od čega najmanje 12 na talogu — a ozbiljni podrumi te brojke rutinski udvostruče. Duži talog daje miris na brioš i pečeni kvasac koji ljudi po navici pripisuju hrastu. Hrasta najčešće nema.

Temperatura, čaša i greška sa kofom leda

Šampanjac se služi na 8–10 °C, ne na šest. Prehlađena boca ne miriše ni na šta, a mehurić postaje agresivan jer se gas teže oslobađa iz hladnije tečnosti. Dobar vintidž podnosi i 11–12 °C. U boci je pritisak od oko 6 bara, dva i po puta više nego u gumi vašeg automobila, koja radi na 2,2 do 2,5 bara, i zato se pri otvaranju okreće boca, a čep se drži.

Flauta je pogrešna posuda za ozbiljan šampanjac — preuska je da aroma stigne do nosa. Uzmite belu vinsku čašu normalne veličine. Isti princip vredi i za mirna bela, o čemu smo pisali u tekstu o pravoj temperaturi po sorti.

Hidden Gems: šta traži onaj ko je već kupovao

Na poleđini sve većeg broja boca stoji datum degoržiranja (dégorgé le…). To je trenutak kada je talog izbačen i kada vino kreće da stari drugačije. Boca degoržirana pre dve do tri godine biće zaokruženija od iste boce degoržirane pre tri meseca. Ako izbor postoji, uzmite stariji datum.

Côte des Bar na krajnjem jugu apelacije, bliže Šablisu nego Remsu, daje pinot noar sunčanijeg profila i pune boce koje se prodaju jeftinije samo zato što nemaju prestižnu adresu. Tu je danas najviše vrednosti po dinaru.

Coteaux Champenois je mirno vino iz istog regiona, pod sopstvenom apelacijom, bez mehurića, retko i zbunjujuće za nespremnog gosta — ali pokazuje golu građu vina od kojeg šampanjac nastaje. I na kraju réserve perpétuelle: bure u koje vinogradar svake godine dolije novu berbu, pa boca nosi decenije u sebi. To piše sitno, i to je jedan od retkih slučajeva u kojem sitan podatak vredi više od imena na vrhu.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Koji šampanjac kupiti do 10.000 dinara?
Tražite oznaku RM u dnu etikete, dakle vinogradarski šampanjac, a ne ulazni brut velike kuće. Imena koja u tom rangu vredi tražiti su Pierre Péters, Chartogne-Taillet, Marie-Courtin i Vouette et Sorbée.
Da li je Extra Dry suvlji od Bruta?
Nije, slađi je. Extra Dry ima 12–17 g/l šećera, a Brut do 12, praktično 7–9. Ime je ostatak iz devetnaestog veka i najčešći je uzrok razočaranja pri kupovini.
Na kojoj temperaturi se služi šampanjac?
Na 8–10 °C, a duže odležale i vintidž boce na 11–12 °C. Na 6 °C vino ne miriše ni na šta, a mehurić postaje oštar.

Čitajte dalje

iz iste štamparije