Vinjak: vino koje je dva puta prošlo kroz vatru
Za litar vinjaka treba sedam-osam litara vina koje niko ne bi pio, dve destilacije i bure koje svake godine popije svoj deo.
Vino od kog se pravi vinjak je vino koje biste vratili konobaru. Kiselo, tanko, sa devet posto alkohola i bez trunke sumpora, ono je neupotrebljivo u čaši i tačno ono što kazan traži. Sve što je vinaru greška, destilateru je sirovina.
Ceo postupak u jednoj rečenici: belo bazno vino niskog alkohola i visoke kiseline destiluje se dva puta u bakarnom kazanu, srce druge destilacije od oko 70 odsto alkohola odležava u hrastovim buradima najmanje dve godine, a zatim se postepeno razblažuje destilovanom vodom do 40 odsto. Vinjak je srpski naziv za vinski brendi — isto piće koje se u regiji Konjak zove konjak, a u Španiji brandy de Jerez, samo sa drugim pravilima i drugim grožđem.
Zašto se destiluje baš loše vino
Zato što destilacija koncentriše sve. Iz sedam do osam litara vina dobije se otprilike litar gotovog destilata, pa se i mane i vrline vina pojačavaju sedam puta. Vino sa 8 do 10 odsto alkohola i visokom kiselinom ima više aromatskih estara u odnosu na alkohol nego zrelo, puno vino — a upravo ti estri posle deset godina u drvetu postanu cvet, suvo voće i vanila.
Sumpor je zabranjen iz praktičnog razloga: sumpor-dioksid u kazanu prelazi u destilat kao oštar miris upaljene šibice i gradi sumporna jedinjenja koja ne izlaze više nikad. Zato se bazno vino destiluje brzo posle fermentacije, obično do proleća, dok je još zdravo bez zaštite. U Konjaku se koristi gotovo isključivo sorta ugni blan (italijanski trebbiano); kod nas se za bazno vino biraju domaće bele sorte istog profila — neutralne, kisele i rodne. Kako izgleda put belog vina do čaše pre nego što ga neko pošalje u kazan, opisali smo u tekstu o belom vinu korak po korak.
Dve destilacije i rez koji odlučuje o svemu
Klasični postupak je dvostruka destilacija u bakarnom alambiku. Bakar nije tradicija radi tradicije: vezuje sumporna jedinjenja i čisti destilat hemijski, na licu mesta.
| Faza | Ulaz | Izlaz | Šta se odvaja |
|---|---|---|---|
| Prva destilacija | Vino, 8-10% vol. | Meka rakija, 26-32% vol. | Ostatak (džibra) ide napolje |
| Druga destilacija | Meka rakija | Srce, oko 70% vol. | Prvenac (glava) i patoka (rep) |
| Odležavanje | Srce, 70% vol. | Stari destilat, 55-65% vol. | Oko 2% godišnje isparava kroz drvo |
| Razblaživanje | Stari destilat | Vinjak, 40% vol. | Voda se dodaje u koracima, mesecima |
Ključan trenutak je rez: majstor koji stoji kraj kazana odlučuje gde prestaje prvenac, pun acetaldehida i etil-acetata koji mirišu na lak, a gde počinje patoka, puna teških, uljastih fuzela. Uzak rez daje čist, ali tanak destilat; širok rez daje telo i karakter, ali i glavobolju. Isti izbor pravi i svaki dobar rakijaš — detaljno smo ga pratili u tekstu o šljivovici od šljive do rakije, i razlika između ta dva pića je manja nego što ljudi misle: sirovina je drugačija, vatra je ista.
Veliki proizvođači danas koriste i kolonske destilere, koje rade neprekidno i daju čistiji, neutralniji destilat. To nije prevara, ali je razlog zbog kog se jeftini vinjak i dobar vinjak razlikuju više po destilaciji nego po broju godina na etiketi.
Bure radi više od polovine posla
Bezbojan destilat od 70 odsto koji ulazi u bure ne liči na vinjak. Boju, vanilu, kokos i tanine daje mu hrast: francuski limuzen sa širokim godovima daje više tanina, hrast finijeg zrna daje više vanile, a slavonski hrast, koji se koristi u regionu, negde je između. Burad su obično zapremine 300 do 400 litara — manja bi prebrzo izvukla drvo, veća bi presporo.
Kroz drvo godišnje ispari oko dva odsto sadržaja, što se u Konjaku zove anđeoski deo. Za dvadeset godina to je trećina bureta. Zato je star vinjak skup i zato cena raste brže od broja godina.
Standardi po kojima se svet orijentiše dolaze iz Konjaka i vredi ih znati jer ih mnogi domaći proizvođači prate i nazivom:
Vinjak je srpski naziv za vinski brendi — isto piće koje se u regiji Konjak zove konjak, a u Španiji brandy de Jerez, samo sa drugim pravilima i drugim grožđem.
| Oznaka | Najmlađi destilat u drvetu | Kako se pije |
|---|---|---|
| VS | najmanje 2 godine | Mešano, sa ledom, u koktelima |
| VSOP | najmanje 4 godine | Čist ili sa kockom leda |
| XO | najmanje 10 godina (od 2018) | Čist, sobne temperature, polako |
Broj godina na domaćoj etiketi po pravilu se odnosi na najmlađi destilat u mešavini, ne na prosek. Karamel (E150a) je dozvoljen za ujednačavanje boje i gotovo svi ga koriste; tamna boja zato ne dokazuje starost.
Kako se služi, i šta vinjak ne radi
Vinjak se sipa u čašu u obliku lale, ne u široki balon sa dugom nogom iz starih filmova. Široka čaša pušta alkohol napolje, uska lala skuplja aromu ka nosu. Temperatura je 18 do 20 stepeni, dakle sobna u septembru, ne u avgustu. Zagrevanje čaše nad plamenom sveće je predstava, ne tehnika: isparava prvo alkohol, a on pokrije sve ostalo.
Porcija je 3 do 4 centilitra. Pre prvog gutljaja ostaviti ga pet minuta u čaši; posle toga jedna kap vode otvara VSOP, dok XO obično ne treba ništa. Uz jelo ide posle, ne tokom: tamna čokolada sa 70 odsto kakaa, pečeni orasi, suva smokva, tvrdi sir odležan godinu dana.
Mlađi vinjak, onaj bez oznake ili sa oznakom VS, nije za kontemplaciju nego za mešanje, i tu nema čega da se stidi. Klasični sajdkar traži 5 cl brendija, 2 cl likera od pomorandže i 2 cl sveže ceđenog limuna, protresenih sa ledom i proceđenih u ohlađenu čašu. Stariji vinjak u koktel ne ide: limun za tri sekunde pokrije sve što je bure gradilo godinama.
Vinjak ne leči pritisak, ma koliko se to verovalo za kafanskim stolom. Važi isto što i za crno vino — alkohol u prvih sat vremena širi krvne sudove i malo spusti pritisak, a zatim ga podiže, i redovno pijenje ga dugoročno podiže. Mehanizam smo opisali u tekstu o crnom vinu i pritisku; vinjak sa 40 odsto alkohola tu nije izuzetak, nego pojačana verzija istog pravila.
Pet boca na stolu: jedina degustacija koja nešto uči
Domaći vinjak se najbolje razume kad stoji pored stranih rođaka. Svih pet boca se po pravilu nalazi u većim vinotekama i na alkoholnim odeljenjima velikih marketa; cene su orijentacione za 0,7 l:
| Boca | Stil | Šta se čuje | Orijentaciona cena |
|---|---|---|---|
| Rubin Vinjak (Kruševac) | Domaći vinski brendi, mlađi | Suvo grožđe, karamela, alkohol napred | 1.000-1.500 din |
| Hennessy VS | Konjak, najmanje 2 godine | Vanila, kruška, kratak završetak | 4.000-5.000 din |
| Rémy Martin VSOP | Konjak, najmanje 4 godine | Kajsija, cvet, meko telo | 6.000-8.000 din |
| Armanjak VSOP (npr. Château de Laubade) | Jedna destilacija, kolona | Suva šljiva, zemlja, više grožđa | 5.000-7.000 din |
| Cardenal Mendoza Solera Gran Reserva | Brandy de Jerez, solera | Šeri, smokva, slatkoća | 5.000-7.000 din |
Armanjak se destiluje jednom, u koloni, i ostaje grublji i zemljaniji. Brandy de Jerez sazreva u soleri, nizu bačvi iz kojih se toči iz najstarijih, a one se dopunjuju mlađim, pa je slađi i mekši. Rubin, čiji je Vinjak decenijama bio sinonim za celu kategoriju u Jugoslaviji, stoji između: suvlji od španskog, jednostavniji od konjaka i tri do osam puta jeftiniji — i baš zato vredi čuti za šta se ta razlika plaća. Po 2 cl od svakog, od najmlađeg ka najstarijem, uz čašu vode — posle toga više nijedna etiketa ne može da vas prevari brojem godina.
Poslednje pravilo, i najjeftinije: otvorena boca vinjaka ne kvari se godinama, ali posle godinu dana na polovini boce aroma primetno oslabi, jer je u boci više vazduha nego pića. Ako boca stoji, prespite je u manju.
Pitanja i odgovori
kratko i konkretno- Kako se pravi vinjak?
- Belo vino od 8-10% alkohola destiluje se dva puta u bakarnom kazanu, srce od oko 70% odležava u hrastu najmanje dve godine i razblažuje se do 40%. Za litar vinjaka treba 7-8 litara vina.
- Da li je vinjak isto što i konjak?
- Po postupku gotovo jeste: oba su vinski brendi odležan u hrastu. Konjak sme da se zove samo piće iz francuske regije Konjak, od propisanih sorti i po njenim pravilima.
- Da li vinjak snižava pritisak?
- Ne. Alkohol pritisak kratko spusti u prvih sat vremena, a zatim ga podiže, i redovno pijenje ga dugoročno povećava.