Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —‹Br. 250Ponedeljak / 16·11·202616·11·26
MODUS
Enologija · Editorijal

Tamjanika: miriše pre nego što podignete čašu

Muskatna sorta iz Župe koja se pozna sa dva metra od čaše. Suva ili poluslatka, na kojoj temperaturi i uz šta — i zašto ne uz ćevape.

Čaša belog vina u vinogradu
↳ Fotografija: Rudolf-Peter Bakker / Unsplash

Čaša tamjanike na stolu pored prozora oseti se pre nego što je podignete — grožđe, bela ruža, nešto kao zova i, na kraju, ono po čemu je sorta dobila ime: dim tamjana sa nedeljne liturgije. Malo koje belo vino iz Srbije miriše tako glasno — konkurencija su joj samo traminac i muskat otonel — i zato je tamjanika najlakše vino za prepoznati na slepo i najteže za upariti sa hranom.

Iza imena stoji jedna od najstarijih vinskih sorti sveta, muskat belog sitnog zrna (Muscat blanc à petits grains), koju u Srbiji niko ne gaji duže i ozbiljnije od Župe oko Aleksandrovca. Pije se suva na 8-10 °C uz začinjenu hranu i meke sireve, ili poluslatka na 7-8 °C uz kolače od voća.

Zašto baš Župa, a ne svaka kotlina

Župa je kotlina između Kopaonika i Jastrepca, sa vinogradima uglavnom na 300 do 600 metara nadmorske visine. Planine sa dve strane rade dve stvari koje muskat voli: zaklanjaju dolinu od hladnih severnih vetrova i daju noći koje su u avgustu i septembru i po deset stepeni hladnije od dana. Ta razlika dan-noć je ono što aromatičnim sortama čuva miris — grožđe dozreva po šećeru, a ne gubi kiselinu ni terpene, jedinjenja (linalol, geraniol) koja muskatima daju cvetni nos.

Tlo je mešano, od peskovitih ilovača do škriljaca na višim parcelama. Na toplijim, nižim položajima tamjanika daje puniju, mekšu i slađu notu; sa viših, kamenitijih parcela dolazi vino uže, sa više kiseline i jasnijom mineralnom ivicom. Kad degustirate u Župi, pitajte sa koje visine je grožđe — to pitanje vredi koliko i pitanje o godištu.

Župa je isti kraj iz kog dolazi i prokupac o kom smo pisali u tekstu Prokupac od Župe do Toplice: ista kotlina, isti podrumi, dve sorte koje su ovde opstale kada su ih drugde čupali. Krajem septembra Aleksandrovac održava Župsku berbu, jedan od najstarijih festivala berbe u zemlji, sa tradicijom od šezdesetih.

Bela, crna i ona koja nije tamjanika

Ime tamjanika u Srbiji pokriva više stvari, i tu nastaje zabuna na etiketama. Prava bela tamjanika je muskat sitnog zrna. Crna tamjanika je zasebna, tamna sorta istog mirisnog karaktera, od koje se prave i rose i crvena vina sa muskatnim nosom — retka, i van Župe je skoro nema. Muskat otonel je treća, mlađa sorta, ukrštena u 19. veku: blažeg mirisa, niže kiseline, i ponekad se prodaje kao tamjanika iako to nije.

Stari zasadi u Župi su populacije, ne uniformni klonovi iz rasadnika — u istom redu stoje čokoti koji se malo razlikuju po zbijenosti grozda i po vremenu sazrevanja. Zato se tamjanika iz dva podruma u istom selu razlikuje već na nosu. To nije mana; to je razlog da se proba više boca, a ne da se nađe jedna i stane.

Suva ili poluslatka: šta piše na etiketi i šta je u čaši

Najveći deo domaće tamjanike je danas suv, i to je stil koji sorti stoji najbolje: miris kaže slatko, usta kažu suvo, i taj kratki spoj je ono što čini da čaša ne dosadi. Poluslatka je stara župska škola i ima smisla — ali samo uz hranu kojoj šećer treba.

StilOstatak šećeraAlkoholTemperaturaČašaPije se do
Suvado 4 g/l12–13%8–10 °Ctulipan za belo2–3 godine od berbe
Polusuva4–12 g/l11,5–12,5%8 °Ctulipan za belo2 godine
Poluslatka12–45 g/l10,5–12%7–8 °Cmanja čaša, uži otvor3–4 godine
Kasna berba / desertnapreko 45 g/l11–13%6–8 °Cčaša za desertno vino5–10 godina

U podrumu se tamjanika pravi tako da sačuva miris: kratka maceracija na pokožici od nekoliko sati da se izvuku arome, hladna fermentacija na 14-16 °C u inoksu, i rano punjenje, obično do proleća posle berbe. Hrast joj ne treba — drvo pokriva upravo ono zbog čega je kupujete. Opšti postupak od grožđa do flaše opisali smo u tekstu Belo vino od grožđa do čaše; tamjanika je slučaj gde svaki korak teži da se uradi manje, ne više.

Iza imena stoji jedna od najstarijih vinskih sorti sveta, muskat belog sitnog zrna (Muscat blanc à petits grains), koju u Srbiji niko ne gaji duže i ozbiljnije od Župe oko Aleksandrovca.

Ključno za kupovinu: tamjanika se pije mlada. Suva tamjanika od pre četiri godine nije odležala, nego je izgubila najbolje što je imala. Na polici birajte poslednju ili pretposlednju berbu.

Uz šta, i zašto ne uz roštilj

Miris tamjanike je toliko jak da prekriva svako jelo koje nema sopstveni karakter. Ona traži hranu koja uzvraća: začine, kiselinu, aromatično bilje, blagu ljutinu. Suva tamjanika je jedno od najboljih domaćih vina uz tajlandsku i indijsku kuhinju — kari sa kokosovim mlekom, đumbir, limunova trava — i uz mlade kozje sireve i salatu sa breskvom ili kruškom.

Poluslatka je drugo vino: uz pitu sa jabukama i cimetom, uz štrudlu sa orasima, uz plavi sir gde šećer gasi so. Ono što ne radi: roštilj i ćevapi. Dim i so mesa i muskatni nos se ne slušaju, i obe strane gube. Uz roštilj je bolje rešenje crvena čaša. Ako suvu tamjaniku sipate kao aperitiv, nemojte ispod 7 °C, jer hladnoća zatvara upravo miris koji ste platili — više o temperaturama belog vina imate u tekstu o belom vinu, čaši i kofi leda.

Pravilo za sto: ako jelo nema bar jedan začin koji se jasno oseti, tamjanika će ga pojesti.

Župa van festivalskog vikenda

Aleksandrovac je oko 220 kilometara od Beograda, preko Pojata i Kruševca, nešto manje od tri sata. Za vreme Župske berbe grad je pun i podrumi rade kao šalteri; dve nedelje kasnije, sredinom oktobra, isti podrumi imaju vremena da otvore dve boce iste sorte sa različitih parcela i objasne razliku. Tada idite.

Od poznatih imena iz Aleksandrovca tamjaniku ozbiljno prave Vinarija Ivanović i Vinarija Budimir, a u obližnjem Kruševcu Rubin, najveći podrum u kraju. Dve kuće za početak: Ivanović, čija je tamjanika iz berbe 2022. dobila 92 Falstaff poena, i Budimir, čija je suva tamjanika na 13% alkohola — obe tražite u poslednjoj berbi koja je na polici. Suva tamjanika iz Župe na policama u Srbiji staje uglavnom 1.000 do 2.000 dinara; skuplja od toga retko je bolja, samo je ređa. Manji porodični podrumi po selima Župe nemaju sajt, ali imaju tablu na kapiji i domaćina na telefonu — pitajte u turističkoj organizaciji Aleksandrovca za spisak onih koji primaju posete, i zovite dan ranije.

Dve stvari koje retko ko pita, a vredi. Prva: tražite crnu tamjaniku, makar čašu — rose ili lako crveno sa muskatnim nosom zbunjuje i iskusne degustatore, i van Župe ga skoro nema. Druga: u oktobru pitajte za mlado vino iz tekuće berbe, još neflaširano, mutno i sa malo ugljen-dioksida, jako mirisno. Na polici ga nikad nećete naći, jer loše putuje i traje nedelju dana. Tamjanika se pravi i van Župe, u Šumadiji i u Negotinskoj krajini, a jedna boca iz svakog kraja na istom stolu je najbrža lekcija o tome koliko tlo i visina menjaju istu sortu.

Put iz Aleksandrovca preko Brusa vodi ka Kopaoniku, oko 60 kilometara, od toga dobar deo serpentinama kroz šumu. To je jedini način da u istom danu popijete čašu na 400 metara i stanete na Pančićev vrh, 2.017 metara. Vozi onaj ko nije degustirao.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Šta je tamjanika vino?
Tamjanika je srpski naziv za muskat belog sitnog zrna, aromatičnu belu sortu koja miriše na grožđe, belu ružu i tamjan. Najpoznatija je iz Župe, oko Aleksandrovca.
Na kojoj temperaturi se služi tamjanika?
Suva tamjanika na 8-10 °C, poluslatka na 7-8 °C. Suva ispod 7 °C gubi miris zbog kog se i pije.
Uz šta ide tamjanika?
Suva uz začinjenu azijsku hranu, kari, mlade kozje sireve i salate sa voćem; poluslatka uz kolače od jabuke i plavi sir. Ne ide uz roštilj i dimljeno meso.

Čitajte dalje

iz iste štamparije