Pariz za gurmane: baget, bistro i sir bez zamki
U Parizu se dobra pekara prepoznaje po jednoj reči na izlogu, a loš restoran po fotografijama na jelovniku na šest jezika.
U Parizu reč boulangerie na izlogu nije ukras nego zakon: od 1998. sme da je nosi samo radnja u kojoj se testo mesi, oblikuje i peče na licu mesta. Pekara koja dobija smrznute bagete iz fabrike mora da se zove drugačije, i to je prvi filter koji turisti ne znaju.
Gde u Parizu dobro jesti, raspoređeno po satima: ujutru u pekari sa natpisom artisan boulanger, u podne u bistrou koji ima formule ispisanu kredom, popodne na pijaci, a sir u specijalizovanoj fromagerie, ne u supermarketu. Pariz se najbolje jede za 50 do 60 evra dnevno po osobi, ako znate gde, a ne za sto.
Baget, kroasan i jedno pravilo na šanku
Tražite baguette de tradition, ne običan baget. Po propisu iz 1993. ona sme da ima samo brašno, vodu, so i kvasac ili kiselo testo, bez aditiva, i ima kremastu sredinu i koru koja puca pod prstima. Svake godine grad bira najbolju na takmičenju Grand Prix de la meilleure baguette, a pobednik godinu dana snabdeva Jelisejsku palatu; spisak pobednika je dobar plan jutarnje šetnje.
Kod kroasana gledajte oblik. U mnogim pekarama croissant au beurre, sa puterom, prav je, a zakrivljen je ordinaire, sa margarinom. Pravilo nije univerzalno, ali pitanje „au beurre?“ niko ne doživljava kao uvredu.
Kafa ima dve cene: za šankom (au comptoir) espreso je obično 1,50 do 2,50 evra, za stolom na terasi i duplo. Cenovnik mora da bude istaknut, i oba iznosa su na njemu.
Gde u Parizu dobro jesti, raspoređeno po satima: ujutru u pekari sa natpisom artisan boulanger , u podne u bistrou koji ima formule ispisanu kredom, popodne na pijaci, a sir u specijalizovanoj fromagerie , ne u supermarketu.
Bistro, pijaca i sir: gde se jede, a gde se plaća pogled
| Mesto | Gde | Šta tražiti | Orijentaciono |
|---|---|---|---|
| Marché d'Aligre | 12. arondisman, kod Bastilje | pijaca na ulici i natkrivena hala Beauvau, od utorka do nedelje pre podne | najjeftinije voće i povrće u centru |
| Marché des Enfants Rouges | 3. arondisman, Le Marais | najstarija natkrivena pijaca u gradu, osnovana 1615, ručak za tezgom | 12 do 18 evra |
| Bouillon Chartier | Faubourg Montmartre, 9. arondisman | sala iz 1896, klasična jela po cenama iz drugog veka | oko 20 evra za tri jela |
| Bistrot Paul Bert | Rue Paul Bert, 11. arondisman | steak frites, rezervacija obavezna | skuplje, ali bez turističkog menija |
| Fromagerie Barthélémy | Rue de Grenelle, 7. arondisman | sir sazreo u podrumu radnje | po komadu, 6 do 12 evra |
Formule u bistrou znači predjelo i glavno jelo ili glavno jelo i desert, obično 20 do 28 evra u podne. Bokal vode (une carafe d'eau) je besplatan po zakonu, a servis je već uračunat u cenu, pa bakšiš od par evra ostaje gest, ne obaveza.
U fromagerie recite kada ćete jesti: „pour ce soir“ znači da vam daju sir koji je zreo za veče. Comté od 18 do 24 meseca, Brie de Meaux i Saint-Nectaire fermier su dobar početak; sirevi od nepasterizovanog mleka su upravo ono što ne nađete kod kuće. Ako dolazite 19. novembra, treći četvrtak u mesecu, bistroi toče mladi Beaujolais nouveau; šta je to vino i koliko traje, pisali smo u tekstu Mlado vino: nouveau, novello i burčak.
Tri znaka turističke zamke
- Jelovnik sa fotografijama, na pet ili šest jezika, i konobar na trotoaru koji vas zove unutra.
- „Menu touristique“ od 15 evra u ulicama oko Notr Dama i Rue de la Huchette.
- Terasa sa pogledom na spomenik, a espreso od pet evra i bez cene za šankom.
Pravilo koje važi u svakom arondismanu: ako jelovnik ne staje na tablu ispisanu kredom, kuhinja ne kuva sve što na njemu piše. Posle podnevne formule, popodne se zatvara toplom čokoladom, i tu Pariz ima svoj stil, koji smo poredili sa Torinom u tekstu Topla čokolada: Torino kašikom, Pariz bez skroba.
Pitanja i odgovori
kratko i konkretno- Gde jesti u Parizu bez turističkih zamki?
- U bistrou sa formule ispisanom kredom, 20 do 28 evra za dva jela u podne, i na pijacama kao Marché d'Aligre i Marché des Enfants Rouges. Izbegavajte jelovnike sa fotografijama na više jezika.
- Koja je razlika između obične bagete i baguette de tradition?
- Baguette de tradition po propisu iz 1993. sme da ima samo brašno, vodu, so i kvasac ili kiselo testo, bez aditiva. Košta nešto više, oko 1,30 do 1,50 evra.
- Da li je voda u restoranu u Parizu besplatna?
- Da, bokal vode iz česme (une carafe d'eau) je besplatan po zakonu, a servis je već uračunat u cenu jela.