Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —‹Br. 250Ponedeljak / 16·11·202616·11·26
MODUS
Putovanja · Blog

Pariz za gurmane: baget, bistro i sir bez zamki

U Parizu se dobra pekara prepoznaje po jednoj reči na izlogu, a loš restoran po fotografijama na jelovniku na šest jezika.

Izlog pariske pekare sa natpisom boulangerie patisserie i levain naturel
↳ Fotografija: T / Unsplash

U Parizu reč boulangerie na izlogu nije ukras nego zakon: od 1998. sme da je nosi samo radnja u kojoj se testo mesi, oblikuje i peče na licu mesta. Pekara koja dobija smrznute bagete iz fabrike mora da se zove drugačije, i to je prvi filter koji turisti ne znaju.

Gde u Parizu dobro jesti, raspoređeno po satima: ujutru u pekari sa natpisom artisan boulanger, u podne u bistrou koji ima formule ispisanu kredom, popodne na pijaci, a sir u specijalizovanoj fromagerie, ne u supermarketu. Pariz se najbolje jede za 50 do 60 evra dnevno po osobi, ako znate gde, a ne za sto.

Baget, kroasan i jedno pravilo na šanku

Tražite baguette de tradition, ne običan baget. Po propisu iz 1993. ona sme da ima samo brašno, vodu, so i kvasac ili kiselo testo, bez aditiva, i ima kremastu sredinu i koru koja puca pod prstima. Svake godine grad bira najbolju na takmičenju Grand Prix de la meilleure baguette, a pobednik godinu dana snabdeva Jelisejsku palatu; spisak pobednika je dobar plan jutarnje šetnje.

Kod kroasana gledajte oblik. U mnogim pekarama croissant au beurre, sa puterom, prav je, a zakrivljen je ordinaire, sa margarinom. Pravilo nije univerzalno, ali pitanje „au beurre?“ niko ne doživljava kao uvredu.

Kafa ima dve cene: za šankom (au comptoir) espreso je obično 1,50 do 2,50 evra, za stolom na terasi i duplo. Cenovnik mora da bude istaknut, i oba iznosa su na njemu.

Gde u Parizu dobro jesti, raspoređeno po satima: ujutru u pekari sa natpisom artisan boulanger , u podne u bistrou koji ima formule ispisanu kredom, popodne na pijaci, a sir u specijalizovanoj fromagerie , ne u supermarketu.

Bistro, pijaca i sir: gde se jede, a gde se plaća pogled

MestoGdeŠta tražitiOrijentaciono
Marché d'Aligre12. arondisman, kod Bastiljepijaca na ulici i natkrivena hala Beauvau, od utorka do nedelje pre podnenajjeftinije voće i povrće u centru
Marché des Enfants Rouges3. arondisman, Le Maraisnajstarija natkrivena pijaca u gradu, osnovana 1615, ručak za tezgom12 do 18 evra
Bouillon ChartierFaubourg Montmartre, 9. arondismansala iz 1896, klasična jela po cenama iz drugog vekaoko 20 evra za tri jela
Bistrot Paul BertRue Paul Bert, 11. arondismansteak frites, rezervacija obaveznaskuplje, ali bez turističkog menija
Fromagerie BarthélémyRue de Grenelle, 7. arondismansir sazreo u podrumu radnjepo komadu, 6 do 12 evra

Formule u bistrou znači predjelo i glavno jelo ili glavno jelo i desert, obično 20 do 28 evra u podne. Bokal vode (une carafe d'eau) je besplatan po zakonu, a servis je već uračunat u cenu, pa bakšiš od par evra ostaje gest, ne obaveza.

U fromagerie recite kada ćete jesti: „pour ce soir“ znači da vam daju sir koji je zreo za veče. Comté od 18 do 24 meseca, Brie de Meaux i Saint-Nectaire fermier su dobar početak; sirevi od nepasterizovanog mleka su upravo ono što ne nađete kod kuće. Ako dolazite 19. novembra, treći četvrtak u mesecu, bistroi toče mladi Beaujolais nouveau; šta je to vino i koliko traje, pisali smo u tekstu Mlado vino: nouveau, novello i burčak.

Tri znaka turističke zamke

  • Jelovnik sa fotografijama, na pet ili šest jezika, i konobar na trotoaru koji vas zove unutra.
  • „Menu touristique“ od 15 evra u ulicama oko Notr Dama i Rue de la Huchette.
  • Terasa sa pogledom na spomenik, a espreso od pet evra i bez cene za šankom.

Pravilo koje važi u svakom arondismanu: ako jelovnik ne staje na tablu ispisanu kredom, kuhinja ne kuva sve što na njemu piše. Posle podnevne formule, popodne se zatvara toplom čokoladom, i tu Pariz ima svoj stil, koji smo poredili sa Torinom u tekstu Topla čokolada: Torino kašikom, Pariz bez skroba.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Gde jesti u Parizu bez turističkih zamki?
U bistrou sa formule ispisanom kredom, 20 do 28 evra za dva jela u podne, i na pijacama kao Marché d'Aligre i Marché des Enfants Rouges. Izbegavajte jelovnike sa fotografijama na više jezika.
Koja je razlika između obične bagete i baguette de tradition?
Baguette de tradition po propisu iz 1993. sme da ima samo brašno, vodu, so i kvasac ili kiselo testo, bez aditiva. Košta nešto više, oko 1,30 do 1,50 evra.
Da li je voda u restoranu u Parizu besplatna?
Da, bokal vode iz česme (une carafe d'eau) je besplatan po zakonu, a servis je već uračunat u cenu jela.

Čitajte dalje

iz iste štamparije