Sarajevo za gurmane: ćevapi, burek i kafa bez zamki
Tražite burek sa sirom i za tezgom ćete dobiti ispravku pre pite. Sarajevo jede po pravilima, a ovo je dan po njima.
Tražite u Sarajevu burek sa sirom i za tezgom ćete dobiti ispravku pre pite: burek je samo sa mesom, sa sirom je sirnica, sa zeljem zeljanica, sa krompirom krompiruša. Ko to zna, jede bolje već od prvog jutra.
Najbolje ocenjena hrana u Sarajevu stane u jedan dan i pet adresa na desetak minuta hoda oko Baščaršije: buregdžinica Sač za doručak, ćevabdžinice Željo i Hodžić za ručak, Inat kuća za dolme i Morića han za kafu.
Jedan dan, pet adresa
8:30 — Sač, Bravadžiluk. Buregdžinica je dobila ime po gvozdenom zvonu pod kojim se pita peče na žaru, isto kao jagnjetina ispod sača. Pita se meri na kilo, dolazi u spirali, ne u kockama, a uz nju se pije jogurt. Uzmite pola bureka, pola sirnice — razlika u siru između njihove sirnice i naše gibanice vredi poređenja; o vlazi i soli u siru za pitu pisali smo u posebnom tekstu o siru za pitu. Posle 11 je redovno najbolje razgrabljeno.
12:30 — Željo, pa Hodžić. Sarajevski ćevapi su manji i mekši od leskovačkih, od junećeg mesa, bez luka u smesi. Naručuje se pola (pet komada) ili porcija (deset), u somunu, uz sitno seckan crni luk; kajmak se traži posebno. Piva u ovim radnjama uglavnom nema, pije se jogurt. Naš potez: pola kod Želje, pola kod Hodžića, sto metara razmaka, isti sat. Hodžićevi su sočniji i masniji, Željini čvršći, a somun se razlikuje više nego meso. Porcija od deset košta oko 10-14 KM, odnosno 5-7 evra.
15:00 — Inat kuća, preko Miljacke kod Vijećnice. Kuća je 1890-ih premeštena kamen po kamen na drugu obalu, jer vlasnik nije hteo da je sruše zbog gradnje Vijećnice — odatle ime. Ovde se jede ono što ćevabdžinice nemaju: sogan-dolma, glavice crnog luka punjene mlevenim mesom i pirinčem, kuvane u sosu od paradajza i kisele pavlake, najčešće u sahanu zajedno sa japrakom i punjenom paprikom. Uz to begova čorba, pileća, sa bamijom. Sastav sahana se menja sa sezonom, pa pitajte šta je u tepsiji tog dana.
Najbolje ocenjena hrana u Sarajevu stane u jedan dan i pet adresa na desetak minuta hoda oko Baščaršije: buregdžinica Sač za doručak, ćevabdžinice Željo i Hodžić za ručak, Inat kuća za dolme i Morića han za kafu.
Kafa, i gde se ne seda
17:00 — Morića han. Jedini sačuvani han iz osmanskog vremena u Sarajevu, sa avlijom pod krovom od drveta i kafanom u prizemlju. Bosanska kafa nije turska, i to je pitanje časti: voda se prokuva u džezvi, malo se odlije, kafa se sipa u vodu sklonjenu sa vatre, vrati se na kratko da se digne, pa se dolije odliveno. Dolazi u džezvi, sa fildžanom, kockom šećera i rahat-lokumom na bakarnoj tacni. Šećer se ne meša u kafu nego drži u ustima. Košta 3-5 KM i pije se najmanje pola sata.
Gde ne sesti: na terase sa jelovnicima sa fotografijama na šest jezika oko Sebilja, drvene česme na glavnom trgu, i u svaku radnju koja istovremeno nudi ćevape, picu i pljeskavicu — prava ćevabdžinica pravi samo ćevape. Kod kupovine džezve na Kazandžiluku gledajte unutrašnjost: ručno kovana ima tragove čekića i neravnu površinu, presovana je glatka, bez obzira na to šta piše na ceni.
Put od Beograda: oko 300 km preko Šapca, Loznice i Zvornika, pa kroz Vlasenicu i Sokolac, pet do pet i po sati. Granični prelaz Mali Zvornik - Zvornik je najkraći; za građane Srbije dovoljna je lična karta. Lepša varijanta ide preko Užica i Višegrada uz Drinu, oko 370 km i sat-dva duže. Polazak u 6:30 znači ručak kod Želje u 12:30, bez žurbe. Ko voli gradove koji se obilaze ustima, sličan plan za dva dana imamo i za Budimpeštu.
Pitanja i odgovori
kratko i konkretno- Gde se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu?
- Na Baščaršiji, kod Želje i Hodžića, sto metara jedni od drugih. Naručuje se pola (5) ili porcija (10) u somunu sa lukom, oko 10-14 KM.
- Koliko ima od Beograda do Sarajeva autom?
- Oko 300 km preko Zvornika i Sokoca, pet do pet i po sati vožnje. Preko Višegrada je oko 370 km.
- Gde u Sarajevu jesti sogan-dolmu?
- U restoranima tradicionalne kuhinje kao što je Inat kuća kod Vijećnice, najčešće u sahanu sa japrakom i punjenom paprikom. Ćevabdžinice je nemaju.