Pivo kako se pravi: slad, hmelj, kvasac i šest nedelja
Ječam ne može da vri. Pre nego što postane pivo, mora da proklija, da se osuši i da u vodi na 65 stepeni sam pojede sopstveni skrob.
Pivo počinje kao klica koju neko namerno ubije. Ječam se potopi, pusti da proklija pet dana, i tačno u trenutku kad zrno počne da troši sopstvenu rezervu skroba da bi izraslo u biljku, sladar ga stavi u sušnicu i zaustavi. Sve što posle toga radi pivar, od kazana do boce, samo nastavlja posao koji je zrno započelo za sebe.
Pivo se pravi u pet koraka: ječam se pretvori u slad, slad se samelje i ukomljava u vodi na 62 do 72 stepena da enzimi skrob pretvore u šećer, dobijena sladovina se kuva sa hmeljem 60 do 90 minuta, ohladi se i vri sa kvascem jednu do dve nedelje, a zatim zri još dve do šest nedelja. Sve razlike između pilsnera, stauta i pšeničnog piva nastaju u izboru i sitnim pomacima ovih pet koraka.
Slad: zašto ječam mora da proklija
Sirovo zrno ječma je uglavnom skrob, a kvasac skrob ne može da jede. Klijanjem zrno aktivira enzime, alfa i beta amilazu, koji će kasnije u kazanu iseći skrob na šećere. Sladovanje traje oko nedelju dana: dva dana natapanja do vlage od oko 45 odsto, četiri do šest dana klijanja na 14 do 18 stepeni, pa sušenje.
Temperatura sušenja određuje boju i ukus piva. Pilsner slad suši se na 80 do 85 stepeni i ostaje svetao, sa ukusom hleba i meda. Minhenski ide do 100 i više stepeni i dobija ukus kore. Karamel slad se praži vlažan, pa se šećer unutar zrna karamelizuje, a čokoladni i prženi slad za staut idu na 200 stepeni i više, gde gube sve enzime i ostaju samo boja i gorčina kafe. Zato tamno pivo ne znači jače pivo: u stautu je često 90 odsto svetlog slada, a ostatak boji sve.
Ukomljavanje: kazan u kom se bira telo piva
Slad se samelje krupno, tako da se pleva sačuva, jer ona kasnije služi kao filter. Pomeša se sa vodom, oko 3 litra po kilogramu, i drži na određenim temperaturama. To je ukomljavanje, a pivar ovde odlučuje da li će pivo biti suvo ili puno.
| Temperatura | Šta radi | Rezultat u čaši |
|---|---|---|
| 50-55 °C | proteinska pauza | bistrina i pena, danas retko potrebna |
| 62-65 °C | beta amilaza, šećeri koje kvasac jede | suvo, jače, laganog tela |
| 68-72 °C | alfa amilaza, duži šećeri koje kvasac ne jede | punije, slađe telo, manje alkohola |
| 76-78 °C | završetak, enzimi se gase | sladovina se lakše cedi |
Engleski ale se tradicionalno pravi jednim zadržavanjem, oko 66 stepeni sat vremena. Češki pilsner koristi dekokciju: deo komine se izvadi, prokuva u posebnom kazanu i vrati, pa se temperatura cele mase diže u stepenicima. Postupak traje satima duže, ali daje dubok, blago karamelan sladni ukus; danas ga, pored čeških, zadržava i deo tradicionalnih bavarskih pivara.
Posle ukomljavanja sladovina se ocedi kroz sloj pleve i ispira vodom od 75 do 78 stepeni. Šećer u njoj meri se u stepenima Plato: sladovina od 12 °P ima 12 grama ekstrakta na 100 grama tečnosti i daje pivo od oko 5 odsto alkohola. Odatle i oznaka „dvanaestica" na češkim etiketama, koja ne govori ništa o alkoholu, nego o gustini pre vrenja.
Hmelj i kvasac: gorčina u kazanu, karakter u tanku
Sladovina se kuva 60 do 90 minuta. Kuvanje je steriliše, isparava nepoželjne arome i, najvažnije, menja hmelj. Alfa kiseline iz šišarki hmelja nisu gorke dok se ne kuvaju; izomerizacija u jedinjenja koja daju gorčinu, merenu u IBU jedinicama, počinje sa ključanjem, a najveći prinos gorčine daje tek oko 60 minuta kuvanja. Hmelj dodat na početku daje gorčinu, onaj dodat u poslednjih deset minuta daje miris, a hmelj ubačen u hladno pivo posle vrenja, takozvani dry hop, daje intenzivne arome citrusa i smole bez gorčine. Svetli lager ima 15 do 25 IBU, češki pilsner 30 do 40, američka IPA 50 do 70.
Zatim se sladovina hladi što brže, i tu se pivo deli na dva sveta prema kvascu:
Sve razlike između pilsnera, stauta i pšeničnog piva nastaju u izboru i sitnim pomacima ovih pet koraka.
Ale vri sa kvascem Saccharomyces cerevisiae na 15 do 22 stepena, nedelju do dve. Kvasac radi brzo i stvara estre, voćne arome banane i kruške, a pšenični i belgijski sojevi i fenole, miris karanfilića; zajedno čine pola ukusa tih stilova. Lager vri sa kvascem Saccharomyces pastorianus na 8 do 12 stepeni, sporije i čistije, a zatim ide na lagerovanje: četiri do šest nedelja, a kod tradicionalnih pivara i duže, na temperaturi blizu nule. Pre toga se pivo na dan-dva ugreje na 15 do 18 stepeni, da kvasac pojede diacetil, miris na puter, a u hladnom mirovanju koje sledi talog se slegne i pivo postaje kristalno čisto. Industrijski lager koji se pravi za dve do tri nedelje preskače upravo ovaj deo, i to se oseća. Za pregled svih stilova, od pilsnera do lambika, vratite se tekstu o craft pivu.
Od pivare do kuhinje
Ono što pivar zna o pivu važi i kod šporeta. Gorčina se kuvanjem pojačava, pa IPA nikad ne ide u gulaš ili sos koji se dugo krčka: posle sat vremena postaje oštra i neprijatna. U sporo kuvana jela idu sladna piva sa malo hmelja, minhensko tamno, dubel ili porter, čiji se šećeri karamelizuju zajedno sa lukom. Koja jesenja piva koja jela nose opisali smo u tekstu o märzenu, porteru i dubelu.
Za pohovanje vredi obrnuto: hladan, jako gaziran lager u testo za pohovanje, 250 ml na 200 g brašna, mešan tek pre prženja. Ugljen-dioksid pravi mehuriće, a alkohol isparava brže od vode, pa korica bude tanja i hrskavija nego sa mlekom. Kvasac koji ostaje na dnu nefiltriranog piva, isti onaj koji živi u hlebu iz livenog lonca, daje testu blagu kiselost i miris pekare.
Služenje sledi isti zakon kao proizvodnja: lager na 4 do 7 stepeni, ale na 8 do 12, staut i jaka belgijska piva na 12 do 14. Pivo koje je mesec dana zrelo blizu nule ne treba piti ledeno; tada se ne oseća ništa od posla koji je u njega uložen.
Nefiltrirano, istorijsko i uspravno
Najbolje pivo u bilo kojoj pivari je nefiltrirano pivo iz tanka za lagerovanje, točeno pravo iz slavine na tanku. Ima više tela, svežiji hmelj i kvasac koji ga čini blago mutnim. U češkom Plzeňu, na obilasku pivare u kojoj je pilsner nastao 1842, u podrumima se služi upravo takvo pivo iz hrastovih buradi; kako se tamo stiže, pisali smo u tekstu o Plzeňu i Pragu.
Kod nas su dve od najstarijih pivara na Balkanu: Pančevačka, osnovana 1722, u čijem su istorijskom kompleksu Đorđa Vajferta danas manifestacije i obilasci, i Apatinska, osnovana 1756. Pančevačka je prestala sa proizvodnjom 2008, a Apatinska i danas puni pivo, sada kao deo međunarodne grupe. Kompleks u Pančevu, uz Tamiš, i danas se može obići kao spomenik industrije.
Jedan detalj za kućni frižider: pivo u boci se čuva uspravno, ne položeno kao vino. Kvasac i talog se slegnu na dno, a ne na grlić, a površina piva koja dodiruje vazduh ostaje najmanja moguća. Pivo sa hmeljom ne voli ni svetlo: zelena i providna boca na suncu za nekoliko sati dobije miris koji pivari zovu „skunk", mokru mačku i spaljenu gumu, i taj miris se više ne gubi.
Pitanja i odgovori
kratko i konkretno- Kako se pravi pivo?
- Ječam se pretvori u slad, slad se ukomljava u vodi na 62-72 stepena da skrob postane šećer, sladovina se kuva sa hmeljem 60-90 minuta, ohladi i vri sa kvascem 1-2 nedelje, pa zri još 2-6 nedelja.
- Koja je razlika između lagera i alea?
- Ale vri sa kvascem Saccharomyces cerevisiae na 15-22 stepena i ima voćnije arome. Lager vri sa Saccharomyces pastorianus na 8-12 stepeni i zatim zri nedeljama blizu nule, pa je čistiji i bistriji.
- Šta znači 12 stepeni na češkom pivu?
- To je gustina sladovine pre vrenja, 12 stepeni Plato, odnosno 12 g ekstrakta na 100 g tečnosti. Takvo pivo obično ima oko 5 odsto alkohola.