Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —‹Br. 250Ponedeljak / 16·11·202616·11·26
MODUS
Gastronomija · Blog

Dunja, voće koje niko ne jede sirovo

Trpko sirovo, gusto i zlatno posle kuvanja — dunja je voće koje se čuva odvojeno od svega ostalog, jer inače preuzme miris cele ostave.

Zlatnožute dunje na grani među zelenim lišćem
↳ Fotografija: Sergej ***** / Unsplash

Niko ne jede dunju sirovu, a opet od jednog istog, tvrdog i trpkog ploda nastaju tri sasvim različita proizvoda — gust pekmez koji se zgusne sam od sebe, bistar sirup od kore i semenki koje inače idu u otpad, i jaka rakija posle nedelja fermentacije. Tajna je u taninima i pektinu, u istoj toj trpkoći zbog koje se plod odbacuje kao hrana za jelo, a traži kao sirovina za sve ostalo.

Bere se kad kožica pređe iz zelene u zlatnožutu boju i kad se sitna dlačica sa površine ploda skida laganim trljanjem prsta — plod otporan na to trljanje još nije zreo. Period berbe u Srbiji traje od sredine septembra do kraja oktobra, zavisno od sorte i nadmorske visine zasada; dunje sa viših terena sazrevaju kasnije, čak i do prvih dana novembra.

Čuvanje: zašto dunja miriše celu kuhinju

Dunja oslobađa snažna aromatična jedinjenja koja lako prelaze na druge namirnice u blizini — jabuke, kruške i sir čuvani u istom prostoru za nedelju dana preuzmu njen miris. Zato se čuva odvojeno, u hladnom i provetrenom prostoru, po mogućstvu razdvojena po jedan plod od drugog da se izbegne pritisak i modrice, koje ubrzavaju truljenje. Na temperaturi oko 0-4 stepena, u podrumu ili frižideru, zdrav plod bez oštećenja izdrži i dva do tri meseca.

Pre kuvanja dunju treba dobro oprati da bi se uklonila dlačica sa kožice, jer u suprotnom ostavlja gorkast trag u ukusu gotovog proizvoda. Ljuštenje nije obavezno za pekmez — kožica sadrži veliku količinu pektina i mnogi recepti je namerno ostavljaju tokom kuvanja, pa procede tek na kraju.

Šta se od nje pravi

Pekmez od dunje kuva se sporo, na tihoj vatri, jedan do dva sata, dok tečnost ne postane gusta i jantarne boje — dodatak šećera zavisi od kiselosti ploda, ali retko prelazi pola kilograma na kilogram oguljenog voća, jer prirodni pektin radi veći deo posla oko zgušnjavanja. Kandirana dunja (poznata i kao "dunjski sir" ili membrillo u mediteranskoj tradiciji) nastaje daljim uparavanjem iste smese dok ne očvrsne dovoljno da se seče na kocke — odlična uz tvrde sireve.

Bere se kad kožica pređe iz zelene u zlatnožutu boju i kad se sitna dlačica sa površine ploda skida laganim trljanjem prsta — plod otporan na to trljanje još nije zreo.

Sirup od dunje, ređe pominjan od pekmeza, pravi se kuvanjem oguljenih kora i semenki (koje se inače bacaju) sa vodom i šećerom, pa se procedi kroz gazu. Kore i semenke dunje bogate su pektinom čak i više od samog mesa ploda, pa taj naizgled otpadni deo daje gust, aromatičan sirup koji se koristi za zaslađivanje čaja ili kao osnova za domaći sok razblažen vodom.

Kompot od dunje traži duže kuvanje nego kompot od jabuke ili kruške — kriške treba kuvati u šećernom sirupu 20-ak minuta dok ne omekšaju i promene boju u ružičasto-jantarnu, što je i vizuelni znak da je voće spremno za teglu. Ta promena boje je posledica reakcije tanina iz ploda sa toplotom i nije razlog za brigu, naprotiv — bledi, nepromenjeni komadi posle kuvanja obično znače da je kompot kuvan prekratko.

Dunjevača, rakija od prevrele dunje, peče se u istom periodu kad se plod bere — komina se ostavlja da fermentiše tri do četiri nedelje pre destilacije, sličan princip kao kod pravljenja drugih voćnih rakija. Ko traži širi pregled domaćih rakija van šljivove, dobar nastavak je tekst o pet vrsta rakije osim šljive, gde je dunjevača jedna od obrađenih varijanti. Kombinacija dunje i mesa je klasika jesenje trpeze — pečena dunja uz jagnjetinu ili svinjetinu balansira masnoću kiselinom na način sličan onome opisanom u tekstu o medu, gde se prirodna slatkoća takođe koristi za balans jačih jela.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Zašto se dunja ne jede sirova?
Meso je tvrdo, trpko i suvo u sirovom stanju zbog visokog sadržaja tanina; termička obrada omekšava strukturu i razvija aromu koja u sirovom plodu ne postoji.
Kada se bere dunja?
Od sredine septembra do kraja oktobra, kad kožica pređe iz zelene u zlatnožutu boju i kad se dlačica sa površine lako skida trljanjem prsta.
Koliko dugo se dunja može čuvati?
Zdrav plod bez oštećenja izdrži 2 do 3 meseca na temperaturi 0-4°C, čuvan odvojeno od drugog voća zbog snažnog mirisa koji prelazi na susedne namirnice.

Čitajte dalje

iz iste štamparije