Ledena kiša: 98 metara do zaustavljanja sa 50 km/h
Ledena kiša je jedino vreme u kome ni zimske gume, ni ABS, ni pogon na sva četiri ne menjaju odgovor na pitanje da li krenuti.
Sa 50 na sat po suvom asfaltu auto staje za oko 12 metara kočenja; po ledu koji je ostavila ledena kiša isti auto, sa istim gumama, treba skoro 100 metara, dužinu fudbalskog terena. To nije procena nego fizika: put kočenja raste obrnuto srazmerno trenju, a trenje gume na glatkom ledu pada na desetinu suvog asfalta. Zato je prvi i najvažniji savet za vožnju po ledenoj kiši onaj koji niko ne voli da čuje: ako je ledena kiša u toku, ne kreći, a ako si već na putu, nađi gde da staneš.
Kako nastaje, i zašto ga ne vidiš
Ledena kiša pada kad iznad tla postoji topao sloj vazduha, iznad nule, a uz samo tlo hladan, ispod nule. Sneg se u toplom sloju otopi u kapljicu, padne kroz hladan sloj prehlađen ali tečan, i smrzne se tek u trenutku kad udari u asfalt, granu ili vetrobran. Rezultat je providan led debljine nekoliko milimetara, kroz koji se vidi crni asfalt, pa put izgleda samo mokro. Zato se zove crni led, iako ga ne pravi samo ledena kiša.
Senzor spoljne temperature u autu meri vazduh na visini branika, i on može da pokazuje +1 dok je asfalt na -2. Pravilo koje koristimo u redakciji: sve između -3 i +3 stepena uz padavine je led dok se ne dokaže suprotno, a dokaz je da kiša udara u vetrobran i ne ostaje kao kora na brisačima.
| Podloga | Koeficijent trenja (približno) | Put kočenja sa 50 km/h | Sa 80 km/h |
|---|---|---|---|
| Suv asfalt | 0,8 | 12 m | 31 m |
| Mokar asfalt | 0,5 | 20 m | 50 m |
| Utaban sneg | 0,2 | 49 m | 126 m |
| Led od ledene kiše | 0,1 | 98 m | 252 m |
Brojke su samo kočenje, bez vremena reakcije, izračunate po formuli v²/2μg; stvarna vrednost zavisi od guma i temperature, ali red veličine se ne menja. Led na nuli je klizaviji od leda na -10, jer na njemu stoji tanak sloj vode.
Ledena kiša pada kad iznad tla postoji topao sloj vazduha, iznad nule, a uz samo tlo hladan, ispod nule.
Ako te uhvati na putu
Prvo mesta gde se led stvara pre svega: mostovi, nadvožnjaci i usečeni delovi puta u senci. Most se hladi i odozdo, pa se na njemu led uhvati i kad je put pre i posle samo mokar. Na tim mestima ne koči, ne dodaji gas i ne okreći volan naglo; prođi ih pravo, u brzini koju si imao pre mosta.
Na otvorenom putu: tempomat ugašen, kreće se iz druge brzine ili u režimu za sneg kod automatika, razmak najmanje osam do deset sekundi do vozila ispred. ABS na ledu ne skraćuje put kočenja nego ti ostavlja volan; ne pušta se pedala kad zabruji, samo se gura i gleda kuda se ide. Kočenje motorom pomaže, ali samo postepeno: nagli prelazak u nižu brzinu na prednjem pogonu deluje kao ručna kočnica, o čemu smo više pisali u tekstu o kočenju motorom.
Gume su i ovde temelj, ali sa granicom: zimska guma sa oznakom pahulje na ledu koči primetno bolje od letnje, a ni ona ne vraća trenje suvog puta. Kako se prava zimska guma prepoznaje, rastavili smo u vodiču M+S je obećanje, pahulja je ispit. Pre polaska se stanje puteva proverava kod AMSS-a, na broju 1987, ili na sajtu Puteva Srbije. Ako mora da se krene, prvih pola sata posle prestanka padavina je i dalje najgori: posipači tek počinju, a led je još netaknut.
Pitanja i odgovori
kratko i konkretno- Kako voziti po ledenoj kiši?
- Najbolje nikako dok pada. Ako moraš: bez tempomata, iz druge brzine, razmak 8-10 sekundi, bez kočenja i naglog volana na mostovima i nadvožnjacima.
- Koliki je put kočenja na ledu?
- Na ledu od ledene kiše oko osam puta duži nego na suvom: sa 50 km/h oko 98 m samo kočenja, prema 12 m na suvom asfaltu.
- Zašto se mostovi prvi zalede?
- Most se hladi i odozgo i odozdo, pa mu površina padne ispod nule pre puta na tlu. Led se na njemu stvara i kad je ostatak puta samo mokar.