Beograd · 43°49′NBeograd— Editorijal —‹Br. 250Ponedeljak / 16·11·202616·11·26
MODUS
Gastronomija · Editorijal

Kulen se pravi u decembru, a jede u maju

Od deset kila buta ostane šest kila kulena, a tih četiri koja nedostaju odnela je zima. Tu je ceo zanat.

Kriške suve kobasice tamnocrvenog preseka sa krupnim komadima masti
↳ Fotografija: Jez Timms / Unsplash

Kulen koji se seče pre Uskrsa je kulen sa kojim se neko žurio. Svinja se kolje u decembru, meso se melje dok je dvorište na minus dva, crevo visi u pušnici do Bogojavljenja, a onda sledi deo koji niko ne voli: pet meseci čekanja u podrumu, dok kobasica veličine podlaktice izgubi skoro polovinu težine i postane tvrda kao drvena drška noža.

Odgovor za one koji su ukucali kulen kako se pravi, u jednoj rečenici: krto svinjsko meso iz buta i plećke, isečeno ili grubo mleveno, pomeša se sa solju, ljutom i slatkom alevom paprikom i belim lukom, nabije u svinjsko slepo crevo, hladno dimi dve do četiri nedelje i zatim suši i zri na 10 do 15 stepeni dok ne izgubi 35 do 45 odsto mase. Sve ostalo je fino podešavanje, i baš u njemu je razlika između kulena i skupe kobasice.

Zašto se kulen ne pravi u septembru

Zato što mu treba hladnoća koju frižider ne može da glumi. Meso se obrađuje na 0 do 4 stepena, a prve dve nedelje posle nabijanja, dok so tek putuje kroz sredinu kobasice debelu osam do deset centimetara, temperatura ne sme da pređe desetak stepeni. U tom periodu kulen je najranjiviji: spolja je slan, iznutra još sirov. Kolinje se zato u Sremu i Slavoniji tradicionalno radi od kraja novembra do sredine januara, kad noću mrzne, a danju ne prelazi sedam-osam stepeni.

Svinja nije bilo kakva. Za kulen se traži stariji tovljenik, 150 kilograma i više, čije je meso tamnije i suvlje od mesa svinje iz brzog tova. Voda je neprijatelj: meso sa puno vode kaplje u pušnici, crevo se odvaja, a unutra se pravi šupljina u kojoj se kvari. Zato se meso posle klanja ostavlja da se ohladi i ocedi najmanje 24 sata pre nego što ga iko dotakne.

Receptura bez tajni, u gramima

Kulen je u osnovi 85 do 90 odsto krtog mesa i 10 do 15 odsto tvrde slanine sa leđa, one koja ne kaplje. Masno meso iz trbuha ovde nema šta da traži; ostavlja se za kobasice koje se jedu iste zime. Meso se seče na kocke pa melje kroz rešetku od 8 do 10 milimetara, ili se kod najstarijih majstora čak i seče nožem.

SastojakNa 10 kg mesaZašto baš toliko
So (kuhinjska, bez joda)180-220 gIspod 1,8% kulen se kvari u sredini, iznad 2,2% posle zrenja je presoljen
Aleva paprika, slatka200-300 gBoja i telo; mora biti ovogodišnja, jer stara paprika posmeđi
Aleva paprika, ljuta100-200 gKoličina je stvar kuće, ne recepta
Beli luk (očišćen, zgnječen)30-50 gViše od 50 g daje gorčinu posle šest meseci
Kim ili biber0-20 gSremci ga često izostave; slavonski kulen ga ima češće

Paprika je razlog zbog kog kulen izgleda kao kulen, i zato se o njoj više raspravlja nego o mesu. Koliko je bitno kad i kako paprika ulazi u jelo, opisali smo u tekstu o alevoj paprici i trenutku kad se dodaje; kod kulena važi obrnuto pravilo: ovde paprika ne sme da vidi toplotu, jer bi zagorela i ogorčila celu kobasicu.

Smesa se mesi rukama dok ne postane lepljiva, otprilike deset minuta, i ostavlja preko noći na hladnom da se so i paprika slegnu. Probni komad se isprži u tiganju: ako je bljutav sad, biće bljutav i u maju.

Crevo, dim i pet meseci koji se ne mogu skratiti

Pravi kulen se nabija u slepo crevo (lat. caecum) — kratko, široko, sa debelim zidom koji dozvoljava sporo sušenje. Tanja creva daju kulenovu seku, koja se jede ranije i košta manje, jer se suši za polovinu vremena. Crevo se nabija čvrsto, bez vazduha; svaki mehur se probada iglom, jer vazduh u kulenu znači sivu mrlju u preseku. Sveže nabijen kulen teži 1 do 2 kilograma.

Dim je hladan: bukovo ili grabovo drvo, tinja a ne gori, i kulen se nikad ne zagreva iznad 20 stepeni. Dimi se u intervalima, po nekoliko sati dnevno sa pauzama, ukupno dve do četiri nedelje. Topao dim bi skuvao spoljni sloj i zatvorio ga — unutra bi ostala vlaga i kulen bi se ukiselio iznutra, a to se otkriva tek kad je kasno.

Sve ostalo je fino podešavanje, i baš u njemu je razlika između kulena i skupe kobasice.

Posle dima počinje zrenje: podrum ili komora na 10 do 15 stepeni, vlažnost 75 do 85 odsto, uz promaju koja ne duva direktno. Na površini se javlja plesan; bela i sivkasto-zelena, suva i praškasta, normalan je deo zrenja i briše se krpom natopljenom sirćetom. Crna, dlakava ili lepljiva nije. Kulen je gotov kada izgubi 35 do 45 odsto početne mase — iz komada od 1,6 kg izađe kulen od oko 950 grama. To je obično pet do osam meseci, a kulen iz sredine decembra se prvi put seče krajem maja.

Isti princip vremena umesto žurbe važi i za šunku: u tekstu o pršutu, soljenju i buri vidi se da je kod sušenog mesa vazduh sastojak ravnopravan soli.

Kako se kupuje kulen koji nije pravljen u fabrici

Industrijski kulen iz rafa se ne suši pet meseci nego tri do šest nedelja, uz starter kulture, nitritnu so i omotač od kolagena. Nije otrov, ali nije ni ista stvar. Razlika se vidi golim okom:

  • Presek: kod domaćeg kulena komadi mesa i belog masnog tkiva su jasno odvojeni, krupnoća 8 do 10 mm. Ujednačena ružičasta masa znači finu meljavu i brzu proizvodnju.
  • Boja: tamnocrvena do boje cigle, ne svetlo roze. Svetlo roze boju drži nitrit, ne vreme.
  • Omotač: slepo crevo ima nepravilan oblik, nabore i tragove plesni. Savršeno ravna kobasica je u veštačkom crevu.
  • Tvrdoća: zreo kulen jedva popušta pod palcem. Ako je mek na sredini, nije dovoljno zreo i neće ni postati kad jednom bude presečen.

Cena domaćeg kulena na pijacama u Sremu i Bačkoj kreće se orijentaciono između 2.500 i 4.000 dinara po kilogramu. Ispod toga treba pitati kad je klano; odgovor na leto je loš znak, jer znači da kulen nije video ni zimu ni pravi dim. Evropsku zaštićenu geografsku oznaku od 2015. nosi Baranjski kulen, preko granice, i on je dobra lestvica kad se poredi.

Kako se kulen seče i sa čime deli dasku, pokrili smo u tekstu o dasci sa kulenom, pastrmom i slaninom. Kratko: seče se ukoso, tanje od pola centimetra, i vadi iz frižidera 30 minuta ranije, jer hladna mast nema ukus.

Kulen se kupuje u maju, od čoveka

Najbolji kulen se ne kupuje u novembru, nego u proleće, kada domaćinstva koja su klala prošle zime počinju da prodaju višak. Tada je zreo, a prodavac ima šta da pokaže. U septembru i oktobru na tezgama je kulen prošle zime, ako je išta ostalo; sve što izgleda sveže, a zove se domaći, pravljeno je u toploj sezoni.

U sremskim selima između Šida i Iriga zimi se održavaju kulenijade — seoska takmičenja gde se kuleni ocenjuju javno, a proizvođači se upoznaju licem u lice. Datumi se menjaju iz godine u godinu, pa ih treba proveriti kod mesnih zajednica ili turističkih organizacija opština Šid i Irig pre polaska. Tamo se kupuje od čoveka, ne od etikete, i sme se tražiti da se kulen preseče pred vama.

I jedan zanatski trik koji retko ko pominje: domaćin koji ne da da mu presečete kulen za probu verovatno zna zašto.

Pitanja i odgovori

kratko i konkretno
Koliko dugo se suši kulen?
Posle 2-4 nedelje hladnog dima kulen zri još pet do osam meseci na 10-15 °C, dok ne izgubi 35-45% početne mase. Kulen od decembra se seče krajem maja.
Koliko soli ide u kulen na kilogram mesa?
Između 18 i 22 grama soli bez joda po kilogramu mesa. Ispod 1,8% sredina može da se pokvari, iznad 2,2% kulen je posle zrenja presoljen.
Kako prepoznati domaći kulen od industrijskog?
Domaći ima tamnocrven presek sa jasno odvojenim komadima mesa i masti od 8-10 mm, nepravilan oblik slepog creva i tvrd je pod palcem. Svetlo roze boja i ujednačena masa znače brzu proizvodnju sa nitritom.

Čitajte dalje

iz iste štamparije